Dok mnogi ribolovci čekaju prve proljećne dane da bi se ponovo ,,dohvatili” štapa i izašli u ribolov, mladi momci iz Berana, braća Babović, to rade gotovo svakodnevno, a mladost kao mladost, trpi i snijeg i kišu i nevrijeme... Pa i onda kada je ribolov za mnogo starije kolege, pasionirane ribolovce gotovo nemoguć, vidjećete pored Lima u Beranama ove još nestasale golobrade mladiće, kako se bore sa talasima ledene rijeke, čekajući ribu svog života.
Mlađani Stefan (15) i godinu dana stariji Radovan Rade Babović, osim po godinama, ne pripadaju početnicima u najsportskijoj ribolovnoj disciplini. Naime, iako se bukvalno nalaze još u dječaštvu, stariji Rade već ima titulu šampiona Crne Gore u mušičarenju, a da se radi o svestranom sportisti govori i činjenica da je bio državni pionirski prvak u strjeljaštvu. Prosto je zadivljujuće posmatrati ove mladiće u umiješnosti, velikom daru i opčinjenosti ribolovom. Stefan je godinu dana mlađi, ali na vještini i umjeću mogu mu pozavidjeti ribolovci sa višedecenijskim iskustvom. Inače oba su članovi podmlatka SRK ,,Lim” iz Berana.
Za mladicu, tog dunavskog tajmena, i sna mnogih ribolovaca, potrebno je zaista imati osim ribolovne i sportske sreće i puno umijeća i vještine. Rijetki su ribari koji se mogu pohvaliti ulovom ovog najvećeg rječnog salmonidnog predatora uopšte u bilo kojoj sportskoj ribolovnoj disciplini, a kamo li na mušicu. A braća Babović to gotovo svakodnevno rade.
Zbog gabarita mladice (ima primjeraka i oko 12 do 15 kilograma)mladicu najbolje hvataju varaličari voblerima i drugim varaličarskim mamcima u obližnjem kanjonu ,,Tifran”, na rijeci Lim, na samom ulazu u Berane.
Osim u Limu, mladica obitava u Tari i Ćehotini, a najpoznatije su one iz Drine zbog veličine, ali ovo je priča u kojoj su glavni junaci Rade i Stefan pa da vidimo koji im to „caku” oni znaju, kada su bukvalno bez opreme ovi skromni i lijepo vaspitani momci sa po par ručno pravljenih strimera, uhvatili poslednjih dana sada već stare godine, a naročito početkom Nove godine, ulove za respekt svih ljubitelja ribolova i mušičarenja.
Po njihovim riječima, sve je prosto. Oni ribolov na mladicu doživljavaju još uvijek samo kao igru, a posebno je za pohvalu što svaku ulovljeni primjerak ribe, nezavisno da li se radi o mladici ili majušnom lipljenu, vraćaju nazad u vodu. Upravo to ističu kao faktor zašto im se tako često osmjehuje ribolovna sreća, jer šeretski kažu „da ribe znaju da će ponovo da plivaju i da vole da se zato nadmudruju” sa njima dvojicom. A ima tu i „caka” sa izborom pravog strimera koju mangupski kriju poput starijih ribolovaca.
Mušičarenje nije jeftina ribolovna disciplina, oprema je za naše standarde astronomski skupa, jer je potrebno cijelodnevno biti u vodi a ne pored nje, zatim ne zabacuje se štapom osim mušice – nikakvo dodatno otežanje, kao u drugim ribolovnim disciplinama, poput varalice ili plovka pa je potrebno imati dosta kvalitetnu opremu koja može podnijeti velika opterećenja, a obično ono što ima kvalitet ima i cijenu i tu ovi mladi ljudi, ali i njihovi roditelji vide kao najveći problem za kvalitetan nastavak bavljenja ovim sportom ili vještinom.
Vidjeti ulov tako rijetke ribe u centru nekog grada kao što je to slučaj danas sa Beranama velika je atrakcija i raritet na društvenim mrežama i to mora biti prepoznato kao odličan zamajac i za ribolovni turizam ovog regiona, pa osim lokalnog ribolovnog kluba, koji ove momke zbog svog odnosa prema sportskom ribolovu i vraćanja svakog primjerka nazad u vodu, ali i zbog svojih godina nagrađuje besplatnim izlascima na revir, mišljenja smo da i lokalna samouprava zbog teškog imovinskog stanja njih dvojice može priskočiti kakvom pomoći oko osnovne opreme jer su toliko lijepog prenijeli velikom broju zaljubljenika u ribolov širom Balkana. Zato, osim respekta ide i apel da se ovim skromnim momcima nekako pomogne bar oko kupovine čizama koje trpe hladnoću Lima.
Srđan Bošković Murino